Sjećate se 2003???? Tada smo bili prvi. Bili smo najbolji. Drugim riječima rasturali smo. Igrači bolji no ikad, golman brani ko' navijen. Bila je to najbolja godina za hrvatski rukomet ikad. (Tada su još igrali Slavko Goluža, Šprem i drugi...). Nakon slavlja gusjenica. A kod kuće se spremala velika fešta ("Večereas je naša fešta, večeras se vino pije...). Ako se želite prisjetiti te lijepe godine možete pogledati neke najzanimljivije trenutke prvenstva ispod ovog teksta. I poslušati himnu Hladnog piva pri dnu stranice.
Hrvatska!
Naš dobar rukometaš. Daje puno golova. Najljepši je onaj sa olimpijskih igara 2004.g.(znate na koji mislim).
Ne znam kako mu je to uspjelo, ali zbilja je nevjerojatan.
Ako ga baš nikada niste vidjeli, možete ga pogledati ispod ovog teksta.
Koliko god bio nevjerojatan, nemojte ga pokušavati kod kuće!
Francuzi nisu pali, ali nije ni naš ponos. Imali smo 9 uzastopnih pobjeda, pa onda mali nedostatak sreće .
A što bi tek bilo da smo pustili španjolcima?????
To nitko ne zna. Čekali bi nas Njemci (ne znaš ko je gori).
Možda bi dobili, a možda i ne. Ali kako kaže Lino Červar:"Još igraj"!